Govor Adnana Kape, direktora IGES-a, na konferenciji „IGES 2025: Je li multipolarni svijet moguć?“
Ekselencije, uvaženi gosti, dame i gospodo,
Dobro došli na konferenciju IGES 2025: „Je li multipolarni svijet moguć?“ Budući da se sam naslov završava upitnikom, sasvim je moguće da ćemo danas napustiti ovu salu s više pitanja nego konačnih odgovora. Takav ishod mogao bi se, zapravo, pokazati izuzetno konstruktivnim, jer su u domenu geopolitike apsolutni odgovori rijetkost.
Trenutno svjedočimo usklađenim nastojanjima ka globalnoj preraspodjeli političke moći i uticaja. Sile u usponu, prije svega Kina, Rusija i Indija, nastoje preoblikovati postojeći međunarodni poredak, dok se oni koji su ga u protekle tri decenije pretežno oblikovali zalažu za njegovo očuvanje. Posljednji put kada se globalna ravnoteža moći mijenjala, tokom devedesetih godina, prostor bivše Jugoslavije platio je visoku cijenu. Ipak, gajimo nadu, kako je to volio reći bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, da je „geopolitička arhitektura ovih prostora finalizirana“.
Međutim, šta ako nije? Nažalost, očigledno je da jedan politički centar u regionu, konkretno Beograd, još nije pokazao spremnost da prihvati ovu uspostavljenu arhitekturu. Nije riječ samo o nepriznavanju nezavisnosti Kosova; riječ je o pokušajima podrivanja suvereniteta Bosne i Hercegovine i Crne Gore, država s kojima Srbija održava formalne diplomatske odnose. Iako Beograd formalno priznaje njihovu nezavisnost, konkretne političke aktivnosti upućuju na nastojanja da se ove države destabiliziraju i oslabe iznutra, koristeći političke aktere i strukture pod svojim uticajem. Pod plaštom takozvanog „srpskog svijeta“, uz podršku Moskve, ove aktivnosti podrivaju sigurnost jugoistočnog krila i NATO-a i Evropske unije.
Budući da je Balkan stoljećima bio raskrsnica na kojoj se sudaraju interesi imperija, a danas globalnih sila, historija je potvrdila da su regionalne tenzije u velikoj mjeri odraz pomjeranja ovih velikih geopolitičkih tektonskih ploča. Stoga ovaj region djeluje kao svojevrsni seizmograf koji registruje ta trenja; svaka destabilizacija Balkana trebala bi, dakle, poslužiti kao signal za pravovremenu intervenciju onih kojima je stalo do sigurnosti zapadne hemisfere. To je dodatni, uvjerljiv razlog za hitno ubrzanje integracije regiona u evroatlantske strukture.
Radi dubljeg razumijevanja našeg konteksta, korisno je podsjetiti naše evropske partnere da je i sama Evropa tek nedavno izašla iz ere dugotrajnih političkih sukoba. Podsjetimo se da su ratovi na evropskom tlu nekada trajali decenijama. Posljednji veliki sukob okončan je prije tačno osamdeset godina. Ubrzo nakon toga, 1949. godine, osnovan je NATO, čime su postavljeni temelji današnjeg evropskog sigurnosnog i političkog sistema. Cilj je bio nedvosmislen: spriječiti ponavljanje katastrofalnih ratova. S dobrim se razlogom, stoga, Evropska unija smatra najznačajnijim mirovnim projektom moderne historije.
Neophodno je ponovo naglasiti da je ujedinjenje Evrope nakon Drugog svjetskog rata izgrađeno na snažnoj političkoj, vojnoj i ekonomskoj podršci Sjedinjenih Američkih Država. Maršalov plan, vrijedan više od 12 milijardi tadašnjih dolara, omogućio je oporavak evropskih država i jačanje transatlantskog saveza. Ova simbioza političke i ekonomske podrške, osnažena vojnom zaštitom, stvorila je temelj evropskog prosperiteta i stabilnosti. Time su i Sjedinjene Američke Države osigurale vlastite interese, stekavši nova tržišta i pouzdanog partnera na evropskom kontinentu s kojim će balansirati uticaj tada moćnog Sovjetskog Saveza.
U tom kontekstu postavlja se pitanje: kako što prije integrirati Balkan i spriječiti daljnju destabilizaciju evropskog kontinenta? Iako u regionu postoje evroskeptične snage, one su i dalje slabije od proevropskih opcija. Ili, drugačije rečeno: one su jake onoliko koliko su Sarajevo, Podgorica, Priština, Tirana, Skoplje, Brisel, London, Washington, Pariz i Berlin slabi u odnosu na Beograd i Moskvu. Možda je vrijeme da proevropske snage u regionu preuzmu inicijativu i „zaigraju bijelim figurama“ na sinhronizovanoj regionalnoj političkoj platformi koja može artikulirati zajednički pravac i jedinstvenim glasom govoriti prema Briselu. U tom smislu, bilo bi mudro koordinirati naše političke, intelektualne i ekonomske kapacitete kako bismo zajednički zatražili odlučnu podršku prijateljskih centara moći. Nameće se logično pitanje: „Ako Zapad, zajedno sa svojim lokalnim partnerima, ne može stabilizirati Balkan, region okružen NATO-om i Evropskom unijom, kako namjerava riješiti pitanje Ukrajine?“ To je pitanje o kojem svi trebamo razmisliti.
Nadalje, važno je naglasiti zašto je Balkan potreban Evropi koliko i Evropa Balkanu. Historija nam pruža duboke lekcije. Politički 20. vijek počeo je atentatom u Sarajevu 1914. godine, a završio genocidom u Srebrenici 1995. godine. Nije li to dovoljan podsjetnik da stabilnost Balkana mora ostati evropski prioritet?
Dame i gospodo,
Možda danas ne možemo s apsolutnom sigurnošću reći hoće li postojeći poredak opstati ili će nastati multipolarni svijet s nekoliko ravnopravnih polova. Jedni tvrde da smo u takvu eru već ušli, dok drugi smatraju da smo još u tranzicionoj fazi. Ono što sa sigurnošću znamo jeste da je svaka historijska promjena globalnog poretka ovom regionu donosila nesreću.
Međutim, postane li multipolarnost neizbježna stvarnost, ja bih se lično i dalje opredijelio za evroatlantsku orijentaciju. Potrebne su nam progresivne i inkluzivne vrijednosti. Malim državama poput naše potrebna je dominacija principa nad silom. Potrebna nam je integracija, a ne da budemo poligon za sfere uticaja. Potrebni su nam demokratski, a ne autokratski standardi. Uvjeren sam da naš region posjeduje kapacitet da se pridruži porodici razvijenih evropskih naroda, jer Evropi pripadamo i geografski i kulturološki. Što se to prije ostvari, to bolje — i za Balkan i za Evropu.
Hvala vam.
PODIJELITE OVAJ ČLANAK
Dr. Adnan Kapo diplomirao je političke nauke na Državnom univerzitetu Arizone (Arizona State University) u Sjedinjenim Američkim Državama, a magistrirao je ekonomiju na Univerzitetu u Sarajevu i Univerzitetu Delaware. Doktorirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Bio je savjetnik za ekonomska i vanjskopolitička pitanja člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Harisa Silajdžića, kao i savjetnik ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine dr. Svena Alkalaja. Posjeduje bogato iskustvo u oblastima politike, medija i menadžmenta.
IGES pokrenuo Geopolitičku akademiju
- 19. april 2025
- 20. juni 2025